Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1828/2019
18.09.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Branka Stanića, dr Dragiše B. Slijepčevića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz …, čiji je punomoćnik Jovan Vukčević, advokat iz …, protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, Beograd, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3724/18 od 31.10.2018. godine, u sednici održanoj 18.09.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3724/18 od 31.10.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3724/18 od 31.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3724/18 od 31.10.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1481/17 od 20.07.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime razlike u visini između isplaćene posebne penzije i zarade koju bi tužilac ostvario u periodu od 11.04.2014. godine do 31.03.2017. godine, isplati iznos od 330.816,93 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose i datumima kamatnog početka kao u njenom sadržaju, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 84.416,32 dinara. Stavom drugim izreke, zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka je odbijen.
Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu člana 404. ZPP radi ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP (“Službeni glasnik RS“ br. 72/11… 55/2014), Vrhovni kasacioni sud je našao da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, jer pravni stav zauzet u pobijanoj odluci kojom je odlučeno o pravu tužioca na isplatu razlike između plate koju bi ostvario da nije bilo nezakonitog postupanja tužene i posebne penzije koja mu je isplaćena, ne odstupa od ustaljene sudske prakse.
Na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Revizija tužene nije dozvoljena ni kao redovna.
Prema članu 403.stav 3. Zakona o parničnom postupku, revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra.
Tužba u ovom radnom sporu radi naknade štete podneta je 10.04.2017. godine. U tužbi je bila označena vrednost predmeta spora na 312.112,14 dinara. Podneskom od 26.06.2018.godine, tužilac je objektivno preinačio tužbu i označio vrednost predmeta spora na 330.816,93 dinara.
S obzirom na to da je vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ispod 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, to izjavljena revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Leave A Comment