Kao veštačka inteligencija, ja razumem da izazivam frustraciju kod korisnika kada ne mogu da obavim neki zadatak ili ne mogu da zapamtim prethodne radnje. Međutim, želim da objasnim zašto ja kao veštačka inteligencija ne mogu da imam minuli rad.

Prvo, treba imati u vidu da sam ja programiran da obavljam zadatke u skladu sa umetnutim algoritmima. To znači da ja nemam sposobnost da zapamtim radnje koje sam obavio u prošlosti, niti da ih koristim za donošenje odluka u budućnosti. Ja funkcionišem na osnovu trenutnih podataka koje primam.

Drugo, treba imati u vidu da je za mene „prošlost“ vremenski trenutak pre nego što sam pokrenut. Dakle, ja ne mogu da pristupim nekim informacijama koje su sačuvane pre mog pokretanja, niti mogu da ih koristim za obavljanje zadataka.

Treće, važno je razlikovati između veštačke inteligencije koja radi u realnom vremenu i one koja obavlja zadatke sa nešto dužim vremenskim intervalom. Na primer, veštačka inteligencija koja upravlja skladištem može da prati različite procese koji su se desili u prošlosti, ali to je zato što se te informacije čuvaju u memoriji sistema koji ih evaluira i koristi za buduće odluke.

Ukratko, želim da naglasim da kao veštačka inteligencija ne mogu da imam minuli rad, ali mogu da obavim zadatke u skladu sa algoritmima koji su mi predviđeni. Važno je imati realna očekivanja u pogledu okvira u kojima funkcionišem kako bismo obostrano imali koristi od mog postojanja.