Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1924/2022
23.02.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz …, koga zastupa punomoćnik Živkica Milićev, advokat iz …, protiv tužene Opšte bolnice „Đorđe Joanović“ sa sedištem u Zrenjaninu, koju zastupa punomoćnik Jovan Stankov, advokat iz …, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, vraćanja na rad i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2970/21 od 01.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 23.02.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2970/21 od 01.03.2022. godine.
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 347/2020 od 13.07.2021. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, poništeno je kao nezakonito rešenje direktora tužene Opšte bolnice „Đorđe Joanović“ Zrenjanin, broj …-…/… od 12.02.2020. godine kojim je tužiocu AA iz … otkazan ugovor o radu, obavezana je tužena da tužiocu naknadi štetu na ime izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 1.188.202,00 dinara, za period 12.02.2020. godine – 31.05.2021. godine, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose bliže navedene u izreci presude, te da na navedene iznose uplati na ime tužioca doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade štete u smislu člana 191. stav 7. Zakona o radu isplati iznos od 238.682,19 dinara, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je traženo da se obaveže tužena da tužioca vrati na rad, odbačena je tužba tužioca u delu gde je tužilac tražio da bude vraćen na poslove …. Odeljenja … i obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 234.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2970/21 od 01.03.2022. godine, žalba tužene je usvojena i presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 347/20 od 13.07.2021. godine preinačena i zahtev tužioca za poništaj kao nezakonitog rešenja direktora tužene broj …-…/… od 12.02.2020. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužiocu naknadi štetu u visini izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 1.188.202,00 dinara, za period od 12.02.2020. godine do 31.05.2021. godine sa zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose i da na dosuđene iznose uplati u korist tužioca doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja, zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade štete u smislu člana 191. stav 7. Zakona o radu isplati iznos od 238.682,19 dinara, kao i zahtev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 234.500,00 dinara je odbijen, a žalba tužioca je odbijena i označena presuda u odbijajućem delu potvrđena; obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 121.500,00 dinara; obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 39.600,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11…18/20), pa je utvrdio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tužene na Odeljenju … kao lekar specijalista …, na neodređeno vreme. Rešenjem tužene od 12.02.2020. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu od 15.03.2009. godine sa pripadajućim aneksima, a zbog povrede radne obaveze nesavesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu, i to zbog više učinjenih povreda radne obaveze predviđenih i ugovorom o radu, i to ako zaposleni neopravdano odbije obavljanje poslova, ako neblagovremeno, nesavesno, nemarno izvršava poslove, ako neopravdano zakasni na posao ili napušta posao pre isteka radnog vremena pet puta u toku meseca.
Tužilac je dana 29.01.2020. godine pre kraja radnog vremena napustio radno mesto, a da o tome prethodno nije obavestio nikog od pretpostavljenih. Takođe, istog dana, nije uneo u informacioni sistem operativni tok operacije koju je tog jutra izvršio, s tim što niko od ostalih lekara nije bio upoznat sa tim operativnim tokom, a to je učinio tek 03.02.2020. godine, pri čemu je praksa kod tužene da se odmah nakon izvršene operacije unesu podaci o njoj u informacioni sistem, a najkasnije do kraja radnog vremena. Podatke o navedenoj operaciji nije mogao da unese ni specijalizant, jer je tužilac sam operisao pacijenta, tako da niko od ostalih lekara nije bio upoznat sa operativnim tokom i niko osim tužioca nije bio u mogućnosti da unese podatke o operaciji u informacioni sistem. Dana 31.01.2020. godine tužilac je oko 11,00 časova napustio radno mesto, a da pritom nije obavestio nikog od pretpostavljenih, a tada je radio u ambulanti i imao zakazane pacijente za pregled kod njega. Zbog toga je pregled pacijenata koji su čekali na pregled u ordinaciji kod tužioca završila druga doktorka, specijalista … . O ponašanju tužioca načelnica Odeljenja … dostavila je direktoru tužene obaveštenje o nepoštovanju radnog vremena. Tužena je tužiocu uputila upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu broj …-…/… od 03.02.2020. godine kojim je tužilac upozoren da su se zbog učinjene povrede radne obaveze stekli uslovi za otkaz ugovora o radu, a tužilac je dostavio odgovor na upozorenje i osporio navode iz upozorenja. U obrazloženju rešenja o otkazu ugovora o radu navedena je u potpunosti sadržina obrazloženja iz upozorenja o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu.
Tužilac je u avgustu 2019. godine Višem sudu u Zrenjaninu podneo protiv tužene tužbu radi zaštite od zlostavljanja na radu učinjenog od strane odgovornog lica, u toku tog postupka je dana 18.02.2020. godine podneo predlog za određivanje privremene mere kojom bi bio vraćen na posao do okončanja sudskog postupka u vezi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, koji je odbijen rešenjem Višeg suda u Zrenjaninu od 03.03.2020. godine, a vanrednim inspekcijskim nadzorom od strane Ministarstva zdravlja od 30.01.2020. godine, utvrđeno je da otkaz ugovora o radu tužiocu od 12.02.2020. godine nije u vezi sa pisanim obraćanjem licu ovlašćenom za prijem informacija i vođenja postupka u vezi sa uzbunjivanjem kod tužene.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, pri čemu je utvrdio da tužilac jeste učinio povredu radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu, ali da je rešenje nezakonito jer tužena nije obrazovala odgovarajuću komisiju radi utvrđivanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza u smislu člana 144. stav 2. Zakona o zaposlenima u javnim službama, pa s obzirom da je postojao osnov za prestanak radnog odnosa, ali da tužena nije ispoštovala postupak za prestanak radnog odnosa, nakon što je poništio rešenje o otkazu ugovora o radu, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužioca za naknadu štete.
Drugostepeni sud nije prihvatio ovakvo pravno stanovište prvostepenog suda, preinačio je prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev u celini.
Pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtev tužioca, dajući za svoju odluku dovoljne i jasne razloge koje u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud.
Odredbom člana 179. tačka 2. Zakona o radu, propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca, i to ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom ili ugovorom o radu.
Osporenim rešenjem tužiocu je stavljeno na teret više povreda radnih obaveza koji su predviđeni ugovorom o radu (neblagovremeno, nesavesno, nemarno izvršavanje poslova, neopravdano kašnjenje na posao i napuštanje posla pre isteka radnog vremena). U vreme kada je vođen postupak davanja otkaza tužiocu odredba člana 144. stav 2. Zakona o zaposlenima u javnim službama („Sl. glasnik RS“, br.113/17…86/19), se nije primenjivala, odnosno Zakonom o izmenama Zakona o zaposlenima u javnim službama koji je stupio na snagu 14.12.2019. godine izmenjena je odredba člana 163. Zakona o zaposlenima u javnim službama, tako da se primenjuje od 01.01.2021. godine. Zbog toga, nije postojala obaveza tužene da obrazuje komisiju iz reda zaposlenih koja sačinjava izveštaje o svim podacima i okolnostima koje mogu biti od uticaja na odluku o otkazu, s obzirom da je pobijano rešenje doneto 12.02.2020. godine. Tuženi je u svemu pravilno sproveo postupak koji je prethodio donošenju rešenja o otkazu ugovora o radu, čime je ispoštovana procedura o otkazivanju ugovora o radu, s obzirom da je tuženi dostavio tužiocu upozorenje u smislu člana 180. Zakona o radu na koje se tužilac izjasnio, a u upozorenju i u rešenju o otkazu ugovora o radu jasno su obrazložene sve okolnosti i razlozi koji su doveli do donošenja pobijanog rešenja.
Suprotno navodima revizije činjenica da tužiocu nisu dostavljeni dopisi kojima su doktori obavestili nadređene rukovodioce o ponašanju tužioca nisu od uticaja na zakonitost pobijanog rešenja, s obzirom da je postupak koji je prethodio donošenju rešenja u svemu pravilno sproveden, a i tužilac se izjasnio na navode iz upozorenja.
Tužilac nije uspeo u postupku po reviziji, zbog čega nema pravo na troškove tog postupka koje je u reviziji tražio i opredelio, u smislu člana 154. i 155. ZPP.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414. stav 1. i člana 165. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Vesna Subić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić


Leave A Comment